Osnovna razlika je u tome da kod samostalnih ili otočnih fotonaponskih sustava proizvedenu energiju moramo skladištiti na licu mjesta, što prvenstveno postižemo akumulatorima. Kod izuzetno velikih sustava moguće je proizvedenu energiju uskladištiti kao potencijalnu energiju sa sustavom dvije vodene akumulacije na različitimnadmorskim visinama, povezane motor-generatorskom grupom u tzv. prepumpni sustav. Sustavi sa akumulatorima koji su češće u upotrebi, zahtjevaju takve akumulatore koji su razvijeni za ciklički režim rada. Kod takvih akumulatora izuzetno je bitan zahtjev da izdržavaju česta potpuna pražnjenje. [3]
Slijedeći bitan element otočnog sustava je inverter (pretvarač), koji je neophodan ako potrošači potrebuju izmjenični napon. Ovaj uređaj električnu energiju istosmjernog napona iz akumulatora (12-24 V), pretvara u izmjenični napon (220-230 V).
Što se tiče fotonaponskih ploča, oni su za oba sustava potpuno isti. Najveća razlika je, da je kod samostalnih sustava potreban regulator napona koji visinu napona iz kolektora, koja se mijenja sa intenzitetom Sunca, drži u optimalnim okvirima za punjenje akumulatora. Osim kontrole punjenja regulator ima funkciju zaštite akumulatora od dubokog pražnjenja.
Druga bitna razlika je da u mrežnim sustavima funkciju skladištenja energije vrši električna mreža ili elektroenergetski sustav. U ovim sustavima nema potrebe za akumulatorima, što je velika prednost u pogledu troškova.
Slično otočnim sustavima, i u mrežnim isto postoje inverteri, ali im se funkcija razlikuje. Oni osiguravaju sinkronizaciju između priključenih fotonaponskih kolektora i mreže, te ujedno preuzimaju ulogu regulatora punjenja. Električna energija se iz invertera preko mjerača i prodaje u javnu mrežu.
Prednosti pojedinih sustava [uredi]
Kako otočni, tako i mrežni sustavi imaju svoje karakteristične prednosti. Prednost otočnih sustava je mogućnost skladištenja električne energije u akumulatore, koju možemo koristiti bilo kada. To povećava osjećaj sigurnosti, nema plaćanja računa i energetski smo neovisni.
Nedostatak proizlazi iz karakteristika godišnjih doba, kako je broj sunčanih sati ljeti i zimi različit, tako da je proizvedena energija u zimskim mjesecima manja. Taj nedostatak možemo nadoknaditi povećanjem kapaciteta skladištenja energije, čime možemo premostiti smanjenu proizvodnju u oblačnim razdobljima. Samostalni sustavi nas više motiviraju na štednju energije, jer ako iscrpimo akumulatore, možemo na duže vrijeme ostati bez energije. Otočni sustav pretpostavlja način života koji se prilagođava dobu dana, na primjer, korištenje većih potrošača kada je sunčano, te upotrebu štednih sijalica i aparata visoke klase energetske učinkovitosti. [4]
Kao što smo već spomenili, prednost mrežnih sustava je to što ne treba akumulirati proizvedenu energiju, već se ona predaje direktno u javnu mrežu. Za to prethodno treba steći status povlaštenog proizvođača, što znači da treba ishoditi odobranja za izgradnju, zatim izvršiti upis postojenja i na kraju sklopiti ugovor o otkupu.
Samostalni ili otočni fotonaponski sustavi [uredi]
Pri projektiranju samostalnih, ili drugim riječima otočnih fotonaponskih sustava, treba uz pomoć korisnika kao prvo napraviti temeljitu procjenu potrošnje, kao i vršne (jednovremene) snage potrošača, a kao drugo odrediti režim korištenja i željenu neovisnost kada nema Sunca. Budući da je oprema skupa, poželjno ju je optimalno dimenzionirati u skladu sa potreba. Da bi ovakav sustav zadovoljavao tijekom cijele godine, potrebno ga je dimenzionirati za najnepovoljniji period, a to su zimski mjeseci, te poglavito mjesec prosinac. Ukoliko je potrošnja sezonskog ili vikend karaktera, potrebno je opremu uskladiti sa režimom korištenja. [5]
Otočni fotonaponski sustavi najčešće se koriste na mjestima gdje, zbog bilo kojih razloga, nije moguće izgraditi električnu mrežu, ili ta izgradnja nije ekonomična. Otočni sustavi imaju svoje nedostatke, a i prednosti. Jedna od osnovnih prednosti je da korisniku osigurava potpunu energetsku neovisnost. Što se povrata investicije tiče, ako je priključak na mrežu skuplji od izgradnje fotonaponskog sustava, tada se investicija već u startu isplati, a čista dobit je što ubuduće neće trebati plaćati račune za električnu energiju.
Pri planiranju otočnih sustava prvo moramo imati na umu to da u svakom trenutku moramo osigurati dovoljno energije. Pošto najčešće ne raspolažemo podacima o potrošnji, moramo popisati sve električne uređaje sa njihovim svojstvima i pažljivo izvršiti procjenu vremena rada za svaki uređaj posebno. Iz tih podataka dobije se potrošnja na temelju koje se vrši izbor dijelova sustava, vodeći računa pri tome o maksimalnoj jednovremenoj potrošnji kućanstva. Elementi fotonaponskog sustava su:
Osnovni dio sustava je fotonaponska ploča, sastavljena od poluvodičkih ćelija, na kojima se pod utjecajem Sunčevog svjetla javlja razlikaelektričnog potencijala - napon. Fotonaponske ploče mogu biti različitih dimenzija i snaga, zavisno od toga koliko se fotonaponskih ćelijatijekom proizvodnje u njih ugradi i električki poveže u niz. Fotonaponske ploče proizvode struju izravno iz sunčeve svjetlosti, pa rade kaoekološki izuzetno prihvatljivi, a gospodarski sve zanimljiviji izvori struje. Fotonaponske ploče idealno je postaviti na južnu stranu krova i to pod kutem od oko 45o. Vrlo je bitno izbjeći sjene, pošto se u tom slučaju proizvodnja energije znatno smanjuje.
Sunčeve baterije [uredi]
Sunčevi akumulatori (baterija) su spremišta neiskorištene energije, koju fotonaponske ploče proizvedu tijekom sunčanoga vremena (za vrijeme punjenja). One su također izvori energije tijekom razdoblja kada fotonaponske ploče ne mogu proizvoditi (vrijeme pražnjenja). Razdoblje između jednog vremena punjenja i pražnjenja naziva se ciklus, a takav način rada ciklički.
Ciklički način rada, neizbježan u sunčevim sustavima, skraćuje životni vijek baterije. Zato je najvažniji zahtjev na baterije u sunčevim sustavima povećana izdržljivost u cikličkom režimu. Drugi bitan zahtjev je što veći stupanj iskorištenja, odnosno da je što manja razlika između dobivene energije iz baterije tijekom pražnjenja i utrošene energije tijekom punjenja. Baterije koje ispunjavaju ova dva uvjeta nose oznaku SOLAR i nazivaju se sunčeve baterije.
Kod otočnih sustava potrebno je planirati takozvano vrijeme neovisnosti, što znači da u danima bez Sunca ili u zimskom periodu pri slabom Suncu, sustav skladišti energiju za nekoliko dana prosječne potrošnje. Obično se za ovu svrhu stvaraju rezerve energije za 1 - 3 dana, da se ne ostane bez energije prije novog sučanog dana. To se postiže povećanjem kapaciteta akumulatora 2 - 3 puta u odnosu na jednodnevne potrebe.
Regulator napona [uredi]
Regulator napona (kontroler punjenja) je elektronski uređaj koji se postavlja između fotonaponskih ploča i akumulatora, a osnovni zadatak mu je da promjenjivi napon iz fotonaponskih ploča pretvara u precizno kontrolirani napon kojim se pune i održavaju baterije. Napon punjenja automatski se podešava ovisno o tipu, stanju napunjenosti i temperaturi baterije. Istodobno regulator štiti akumulator od prenapunjenosti i od predubokog pražnjenja. [6]
Pretvarač (inventer) [uredi]
Pretvorbu energije istosmjernoga napona 12 ili 24 V iz akumulatora u izmjenični napon 230 V vrši inverter (pretvarač). U svakom slučaju preporučaju se sinusni inverteri, jer oni omogućuju nesmetani rad svih standardnih električnih uređaja. Pojedini kućanski aparati imaju karakteristiku da u trenutku uključenja uzimaju više struje iz sustava. Česta je greška u planiranju fotonaponskih sustava je da se ta potreba zanemaruje i da se koristi manji inverter od potrebnog. Takvi potrošači su motori i kompresori. Hladnjak je tipičan primjer potrošača koji se često uključuje i isključuje, a pri pokretanju motora potrebuje 5 - 6 puta veću struju u odnosu na normalan pogon.
Teoretske izračune je malo, ali ipak potrebno uskladiti, uzimajući u obzir iskustva iz prakse. Može se reći da se u odnosu na teoretski izračun sa statističkim podacima o broju sunčanih sati u stvarnosti dobije nešto manje energije. U zimskom periodu možemo računati sa 2,2 – 2,5 sunčanih sati u prosjeku, a godišnje sa maksimalno 1000 sati, iako je moguće da bude i više od toga. Osim toga potrebno je znati da pojedini uređaji (akumulatori, regulator, inverter, vodiči) rade sa određenim gubicima. Radi sigurnosti, upravo iz tih razloga preporuča se blago predimenzioniranje sustava. [7]
Mrežni fotonaponski sustavi [uredi]
Sunčeve fotonaponske elektrane su primjer mrežnog fotonaponskog sustava.
Fotonaponski sustav priključen na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije.
Mrežni FN sustavi koriste javnu mrežu kao spremnik i ne trebaju akumulatore, već u takozvanom interaktivnom režimu viškove danju za sunčanog vremena predaju mreži, a noću i u uvjetima manje insolacije iz mreže se pokrivaju manjkovi. Jedan od takovih sustava je „Solarni krov Špansko-Zagreb“, snage 7,14 kW, koji je pušten u rad u srpnju 2003., kao pilot projekat namijenjen za napajanje električnom energijom trošila u obiteljskoj kući i viškom električne energije predane u elektroenergetski sustav.
Postoje i pasivni sustavi koji rade na akumulatore, a javnu mrežu koriste samo kao pričuvni izvor, kada FN ploče ne mogu proizvesti dovoljne količine električne energije, ili primjerice kada su akumulatori prazni. Takovi sustavi se rjeđe susreću u praksi jer nisu ekonomski isplativi. U današnje vrijeme najisplativije rješenje su sunčeve fotonaponske elektrane, koje višak proizvedene energije preko posebnog dvosmjernog brojila isporučuju u distribucijsku mrežu po poticajnoj cijeni.
Za tu opciju potrebno je prethodno ishoditi rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača i s operaterom tržišta sklopiti ugovor o otkupu električne energije. Ugovor se sklapa na razdoblje od 12 godina, a poticajna cijena za sunčane elektrane instalirane snage do uključivo 10 kW iznosi 3,40 kuna/kWh. Najveća prepreka za veču rasprostranjenost sunčanih elektrana je zasad osim visoke cijene investicije i dugotrajna procedura ishođenja dokumentacije. [8]
Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije [uredi]
Tako priključeni fotonaponski sustavi na javnu mrežu preko kućne instalacije pripadaju distribuiranoj proizvodnji električne energije. Dakle, oni omogućuju povezivanje na sustave priključene uglavnom na niskonaponsku razinu elektroenergetskog sustava. U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, ovakvi fotonaponski sustavi mogu podjeliti do 30 kW, od 30 kW do 100 kW i preko 100 kW. Primjena ovih fotonaponskih sustava je njihova ugradnja na krovove građevina (kose ili ravne) ili ugradnja u fasade građevina. Za ugradnju većih fotonaponskih sustava na raspolaganju su velike kose ili ravne površine stambenih građevina, proizvodnih hala, športskih dvorana, ugostiteljskih objekta, parkirališne površine itd.
Usavršavanjem rada manjih fotonaponskih sustava počeli su se na građevinama ugrađivati i sustavi većih snaga i do 1 MW. Zanimljivi primjeri su zračna luka u Münchenu (Njemačka), s ugrađenim fotonaponskim pločama snage 475 kW i Vatikan, gdje će se nakon nedavne ugradnje 2 400 fotonaponskih ploča, ukupne površine 5 000 m2 na krovištu dvorane „Nervi“ (koja služi za opće audijencije), godišnje dobivati oko 300 MWh električne energije. [9]
Fotonaponski sustavi izravno priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu [uredi]
Ovi sustavi su izravno priključeni na javnu energetsku mrežu i svu proizvedenu električnu energiju predaju u elektroenergetski sustav. Za njih je karakteristična veća snaga i uglavnom se ugrađuju na većim površinama, u blizini elektroenergetske mreže. Za ove sustave se može reći da predstavljaju prave sunčeve fotonaponske elektrane. Obično zahtijevaju od 30 do 40 m2 površine za jedan kW snage, što je oko tri do četiri puta više u odnosu na kristalne module ili šest puta više u odnosu na module tankog filma instalirane na kosim krovovima. S obzirom na instaliranu snagu ovi fotonaponski sustavi dijele se na one snage do 10 MW, od 10 MW do 30 MW i snage veće od 30 MW.
Najveća sunčeva FN elektrana je trenutno sunčeva fotonaponska elektrana Sarnia (Ontario), u Kanadi, s instaliranom snagom od 80 MWizmjenične električne energije (97 MW istosmjerne električne struje), te godišnjom proizvodnjom 120 000 MWh. Druga je sunčeva fotonaponska elektrana Montalto di Castro u Italiji, s instaliranom snagom od 72 MW izmjenične električne energije (84 MW istosmjerne električne struje). U Hrvatskoj trenutno je u gradnji sunčeva fotonaponska elektrana Barban, koja će imati instaliranu snagu od 1 MW, a proizvodila bi 1 200 MWh električne energije godišnje i planira se izgraditi 2012.
- ^ [1] "Fotonapon - izravni priključak na Sunce", Končar solar, www.ksip.hr, 2011.
